Veliki Vezir

“Veliki vezir” povijesna je drama bosanskohercegovačkog autora Derviša Sušića. Djelo je portret Carigrada u 16. stoljeću i unutarnjih odnosa sultana i njegovog vezira Mehmed-paše. Veliki vezir započinje scenom u dvorani za sjednice Carskog Divana gdje upoznajemo glavnog protagonista Mehmeda Sokolovića.

Sokolović je sposoban i požrtvovan vezir kojemu je boljitak carstva na prvom mjestu. Iako je u svojim šezdesetima neumorno odrađuje svoje obaveze i djelomično upravlja samim carstvom zbog čega ga sultan odluči ukloniti. Sultan Murat svjestan je veličine Sokolovića i to je razlog zašto ga se želi riješiti.

Nakon otkrivanja zle namjere sultana radnja se razvija jednosmjerno, sve se okreće oko pokušaja atentata. U međuvremenu upoznajemo bolje lik Sokolovića i daje se detaljniji opis njegova odnosa prema svom poslu i do koje mjere taj posao shvaća ozbiljno.

Sokolović je spreman izgubiti svoj život, ali ne želi odstupiti sa svog mjesta unatoč toga što je u potpunosti svjestan sultanove namjere. Fabula prati Sokolovića i njegovo obnašanje vlasti što ga povezuje s dva osuđenika. Jedan je s njim služio u vojsci, drugi brani čast i osvećuje svoj pogubljeni red koji je proglašen bogohulnim.

Mehmed se bavi njima i drugim poslovima iako ga neprestano pokušavaju ubiti. Zatvorenike je oslobodio, nagradio ih novčano i primio na zadnjoj sjednici nakon što je sultan postao gotovo transparentan oko svoje namjere. Mehmed umire od ruke Hamzevije, pripadnika reda. U zadnjoj sceni prikazuje se krajnja licemjernost sultana koji stoji nad njegovim tijelom i veliča vezira te mu obeća svečani pogreb.

Vrsta djela: povijesna drama

Mjesto radnje: Carigrad

Vrijeme radnje: početak listopada 1579. godine

Tema djela: Povijesna drama koja prikazuje intrige na dvoru carigradskog sultana Murata i sudbinu vezira Sokolovića.

Kratak sadržaj

Prvi dio

Prva scena

Radnja se odvija u dvorani za sjednice Carskog Divana. Članovi sjede u krugu poredani prema rangu. Okupilo se najviše upravljačko tijelo turskog carstva koje se sastoji od slavnih vojskovođa, pravnika i ekonomista. Tijekom sastanka inzistira se na ceremonijalnosti, tišini i iščekivanju.

Husrev- paša i Defterdar spremni su za sastanak, ali svi iščekuju Mehmed-pašu. Članovi divana počeli su komentirati čestu odsutnost sultana kad u prostoriju uđe Mehmed-paša. Naredi Defterdaru neka izbaci uvode i odmah krene na stvar jer mu se žuri.

Brzo prelete preko nekoliko točaka rasprave zatim puste podanike koji su došli moliti za nešto. Uđe žena i upita ih da li je prisutan sultan. Nakon što su joj odgovorili da sultana nema, ona srdito odgovori kako onda ništa ne treba i kako joj Sokolović ne može pomoći jer je već imao priliku.

Sokolović ju zadrži i zatraži od nje da ispriča o čemu je riječ. Žena objasni kako ga je molila za pomoć nakon što su joj tri sina poginula na granici, njen muž tražio je pomoć jer je tvrdio da su on i Sokolović bili dobri prijatelji dok su bili na Mohaču, ali nitko joj nije odgovorio.

Vijeće je bilo šokirano ženinom slobodnom otresitošću, ali Sokolović joj obeća da će dobiti dovoljno da može živjeti. Nakon nje dolazi Hamzevija koji je dolazio već dva puta, ali dobio je novac koji ne želi jer ne želi milostinju. Došao je moliti Sokolovića da puste na slobodu okovane hamzevije jer njihov red veliča milosrđe, dobrotu i ljubav. Sokolović ga prvo izbaci van jer su hamzevije proglašeni bogohulnicima, ali ubrzo naredi da ga vrate natrag. Zanimalo ga je tko je poslao mladića.

Mladi Hamzevija nastavi moliti za zarobljene, ali Sokolović ga nastavi ignorirati i na kraju ga ipak oslobodi iako su drugi predložili da ga zatvore i ispitaju. Sokolović je smatrao kako ipak jedan hamzevija ne predstavlja opasnost.

U prostoriju uleti sultan Murat i naredi da prostoriju napuste svi osim Mehmeda. Sultan je bio bijesan jer je doveo rođaka i uključio ga u carsku obitelj kako bi im služio i pomagao, a on se ponaša kao da vlada carstvom. Sokolović ga zamoli da mu točno objasni razlog njegova gnjeva, a sultan mu objasni da nije trebao uskratiti novac Šejhu Šudžai. Sokolović objasni sultanu kako smatra da je Šejh Šudžaa najobičnija varalica i da ne zaslužuje taj novac. Murat ga natjera da klekne i naredi mu da poštuje njega i njegove prijatelje. Na kraju ga istjera van iz prostorije.

Murat se krene žaliti svom pomoćniku Sadudinu jer je njegov zet izuzetan vezir, njegov stub carstva i upravo zato ga se mora riješiti, baca sjenu na njega i njegovu vladavinu. Sadudin navede prepredeno vladara da donese konačnu odluku i naredi Sokolovićevo ubojstvo. Murat je svjestan da će svi ulizice i pljačkaši navrnuti na njegovo carstvo nakon što se riješi Sokolovića, ali uvjeren je da nema izbora.

U prostoriju ulazi Esmihan, sultanova sestra kako bi provjerila zašto je tako ljutit napustio majčine odaje i zašto progoni Mehmeda. Murat ju vrlo brzo izbaci i objasni joj kako je bila pogreška što ju je otac vezao za Sokolovića, nakon toga Sadudinu da sve ovlasti da se riješi Mehmeda.

Druga scena

Odigrava se u tamnici u Carigradu. Hamzevija je zarobljen jer je pokušao ubiti velikog vezira Sokolovića. Nad njim stražari Đuzel, visoki upravni činovnik koji je obrazovan, ali godine koje je proveo u tamnici okružen razbojnicima na njega su utjecale negativno. Ponekad mu se omaknu napadaji srdžbe i histerije.

Hamzeviju je došao pogledati vezirov tjelohranitelj. Kratko porazgovara s Hamzevijom zatim se odluči vratiti svom gospodaru u slučaju da ga još netko pokuša ubiti. Zabrani Đuzelu da dira Hamzeviju sve dok ga ne posjeti Sokolović i odluči što će sa zatvorenikom. Đuzel je nestrpljiv i pokušava saznati ime i porijeklo zatvorenika, ali Hamzevija ništa ne otkriva.

Nakon što Pilavija napusti zatvor, Đuzel odlazi natrag kod Hamzevije kako bi saznao koje su mu bile namjere unatoč Pilavijinim zabranama. Hamzevija ne priznaje ništa, ali Đuzel ima svoju teoriju koju zatvorenik na kraju ipak potvrđuje. Stražar zna da je Bošnjak i šejh što znači da je vrlo vjerojatno hamzevija. Gotovo sve hamzevije su uhvaćene i pobijene i mladić se htio osvetiti za njihovu smrt. S obzirom na to da nije mogao pronaći sve pojedince koji su ih kaznili odlučio je ubiti vezira koji je naredio njihov progon. Na kraju ga je upitao je li on Orlović iz Nove Kasabe i Hamzevija prizna da je, Hamza Bošnja, osnivač reda bio je njegov stric.

Ubrzo stiže Pilavija kako bi objavio da je stigao vezir i kako je bijesan zbog stanja zatvora stoga naredi Đuzelu da ostane dolje i ne izlazi Mehmedu pred oči. Dok se Đuzel obračunavao s jednim zatvorenikom u ćeliju se spusti Sokolović. U tamnici s Hamzevijom bio je Kasim Dalkilič. Nakon što je saznao o komu je riječ naredi da ga puste, Kasim je bio slavan junak dok se borio. Zatim im naloži da im donesu bolju hranu, odjeću i odobre dva sata boravka u dvorištu. Htio je pokazati Hamzeviji da njegov red nije pogubljen zbog toga što ih je on mrzio već zato što su smetali ispravnom poretku stvari.

Na izlasku Sokolović naredi Đuzelu da se javi carigradskom kadiji i dužnost preda svom pomoćniku. Dalkilič počne nadolaziti sebi od udarca kojeg je primio od Pilavija jer je ranije uvrijedio Sokolovića. Odmah počne moliti da ga ubiju i za milost, ali Hamzevija ga utješi i zamoli ga da mu ispriča zašto je on završio u tamnici. Kasim je služio s Mehmedom. Jednog dana vojnici su se pobunili jer su htjeli redovnu plaću, skoro su se dočepali sultana, ali Sokolović ih smiri i pozove njihove starješine na večeru na kojoj ih sve otruje, a ostale rastjera u graničnu službu. Kasim mu se pokušao osvetiti, ali Pilavije ga spriječi, otad je u tamnici, već jedanaest godina.

Đuzel im donosi bolju odjeću i finu čorbu. Dok Kasim uživa u hrani pripovijeda Hamzeviji o glasinama da sultan sam planira pogubiti vezira. U pozadini se čuju krikovi nekog mučenika.

Treća scena

Radnja se odvija u radnoj sobi Mehmed-paše Sokolovića. Odmah pokraj nalazi se njegova soba za odmor u kojoj je sada boravila njegova supruga Esmihan koju je oženio prema carskom naređenju. Esmihan je bila vjerna, razumna i isključena iz svih dvorskih intriga jer je nemoćna i bez ikakvog talenta za takve pothvate. Sokolović je osjetio određenu ravnodušnost prema svojoj ženi, kao prema poslušnom i sigurnom suputniku.

Sokolović hoda po sobi odjeven u kućnu odjeću i diktira pismo namijenjeno kralju Španjolske Filipu Drugom svom pomoćniku Hasanu. Nakon toga diktira pismo upozorenja Maksimilijanu, austrijskom caru. U stankama ispituje Pilavija da li je onaj momak koji ga je pokušao ubiti lud. Zatim diktira pismo namijenjeno tatarskom hanu u kojemu ga upozorava da ne upada u zemlju Moskova bez njegova odobrenja.

Zatim naređuje da se pobrine da se do preksutra popodne Đuzel razriješi svoje dužnosti i pošalje kako bi obavljao posao nadglednika radova u jednoj jami rudnika olova zbog nesavjesne službe. Nakon toga poruči kako se uvjeti Kasima i Hamzevije moraju poboljšati, Mehmed uoči negodovanje Pilavija i Hasana na tu odluku. On im objasni kako će čim se suoče s malo boljom hranom i odjećom od ubojica i razbojnika postati stvaraoci.

Poručuju mu kako ispod njih boravi još jedan zatvorenik Neretljak kojemu bi bolje bilo da je pogubljen s obzirom kolike je muke preživio.

Sokolović se pravda kako on ne može na sve misliti uz sav posao koji obavlja. Toliko obaveza, a oni na njega nožem. Naređuje im da za svu trojicu pronađu bolju sobu. Zatim sjetno gleda kroz prozor i razmišlja o jeseni u Bosni. Umoran je i otpravlja Hasana, ali pripravnik oteže te na kraju zamoli Mehmeda se zahvali padišahu na povjerenju i ljubavi i zatim se skloni negdje jer mu se sprema nekakvo zlo.

Sokolovića posjećuje Sadudin, hvali ga kako je ponoć, a on još uvijek radi, upravo zato je njihovo carstvo toliko moćno. Sokolović ignorira pohvale i želi odmah prijeći na stvar. Sadudina šalje Murat jer želi saznati zašto je odbio izaslanika Venecije. Sokolović istjera Sadudina iz svog ureda jer ne želi da mu se drugi miješaju u njegove poslove. Ignorira upozorenja Pilavija, bitno mu je samo da se pobrinu za ona tri zatvorenika. Naredi da se onaj treći pusti, bio je dovoljno dugo zatvoren.

Pojavljuje se Esmihan kako bi večerala s mužem i upozorila ga da ga njegov brat želi ubiti. Ubrzo ju šalje u njenu sobu i obeća da će doći večerati s njom nakon što završi još nekoliko spisa. Pilavije pokušava objasniti Mehmedu da je Esmihan plemenita žena koja se brine za njega jer ima toliko protivnika koji žele njegovu smrt, ali Sokolović ostaje neuvjeren, savjetuje Pilaviju da se nikada ne ženi jer tada neće morati robovati ženi. Nakon toga odlazi na večeru.

Drugi dio

Četvrta scena

Scena se odvija unutar Esmihanine sobe koja je raskošno uređena. Esmihan je u društvu majke Nurbanu. Sultanova i Esmihanina majka srdita je žena i orkestrira mnoge intrige na dvoru. Protiv je Sokolovića i sultanove žene Safije.

Majka je ljuta na svoju kćer jer poštuje Sokolovića kojemu su samo bitni njegovi Bošnjaci i Kurdi, a ona tako lijepa sjedi i vene za mužem. Esmihan je zavoljela svog muža iako je brak bio dogovoren i moli majku da mu ne čini ništa nažao. No, Nurbanu joj govori kako joj je muž star i zanima je kojeg bi mladića izabrala u slučaju da ostane udovica.

U prostoriju ulazi Sokolović sa smiješkom prikrivajući mržnju koju osjeća prema punici. Izmjenjuju nekoliko lažno pristojnih rečenica, a nakon što Mehmed istakne kako ni Nubaru nije Osmanovićka već je porijeklom Jevrejka, punica se uvrijedi i napusti sobu.

Esmihan je čekala muža jer je htjela saznati nešto više o mladiću koji je napao Mehmeda. Ispriča joj kako je riječ o redu jeretika, pjesnika i filozofa i kako se Hamzevija htio osvetiti za svoje pobijene prijatelje. S obzirom na to da je Sokolović predstavnik zakona koji je naredio da se ovi smaknu svoju mržnju usmjerio je prema njemu.

Esmihan pokuša nagovoriti muža da napusti svoje mjesto vezira i da se napokon posveti životnim radostima i bude okružen prijateljima, a ne osvetnicima i ubojicama. Dok je Sokolović smirivao ženu i tješio je pokraj njega zabije se strijela. U sobu brzo uleti Pilavije kako bi provjerio stanje. Sokolović pošalje ženu u njene odaje i ostane u društvu Pilavija. Uskoro dođe glasnik kako bi najavio dolazak Sadudina.

Sadudin mu je došao poručiti kako je sretan jer je izbjegao strijelu i kako je zločinac Grk Nazir već kažnjen. Sokolović je ispunjen bijesom, poručuje Sadudinu kako zna da su ga pokušali ubiti i kako je svjestan sultanovih namjera. Pilavije moli gospodara da se povuku negdje, ali Sokolović odbija. Želi da mu sutra dovedu dvojicu zatvorenika koje je odlučio uzeti u svoju službu.

Peta scena

Esmihan traži vezira u njegovoj radnoj sobi, ali još uvijek ga nema. Ubrzo u sobu uleti ljutit Sokolović i baca spise na stol. Za njim stižu Pilavija i Hasan. Bijesan je jer ga sultan odbija primiti, ne može obaviti ništa bez njegova odobrenja, ali ako ništa ne poduzme u vezi poslova opet će mu skinuti glavu. Hasan ponovo moli gospodara da se povuče i nastavi živjeti mirni, obiteljski život. Od tolikog stresa je ogladnio pa Pilavija ode naručiti hranu kod robinja.

Sokolović odbija napustiti svoj položaj jer ne može pojmiti da tako napusti carstvo, zakone i granice i da na njegovo mjesto onda dođe netko poput Sadudina. Riskirat će i svoj vlastiti život kako se carstvo ne bi raspalo.

Rob stiže s hranom, ali Hasan je sumnjičav jer nije rob koji ih inače služi. Pilavija miče zdjelu s hranom od Sokolovića. Ubrzo u sobi uleti Esmihan kako bi ih spriječila da išta od hrane jedu, vidjela je Sadudina kako ispraća ovog roba.

U sobu slavodobitno ulazi Sadudin i pokušava sakriti iznenađenje kada ugleda Sokolovića, Pilavija i Hasana žive. Slaže kako je došao provjeriti za zdravlje Sokolovića. Sokolovića nakon toga uhvati histeričan smijeh i pošalje Hasana neka odvede roba u kuhinju.

U sobu stižu dvojica zatvorenika, Kasim odmah kreće s vrijeđanjem i napadanjem na Sokolovića, ali vezir ga pokušava smiriti i govori mu da sjedne. Da mu hranu i novac kako bi se sredio i govori mu neka se strpi, uskoro će ga pustiti. U sobu zatim dovede Hamzeviju. Mladić optužuje vezira za nasilje i tiraniju. Sokolović mu daje novac i šalje ga van.

Pilavija je već snažno uznemiren zbog stresa i Sokolovićeva odbijanja da prizna u kakvoj je opasnosti. Pomalo histerično ulaze u igru i mijenjaju uloge. Pilavije nosi vezirovu kapu i drži govor, a vezir stražari kraj vrata ispred kojih se nalaze tri ubojice. Vezir se smrzne kad shvati u kakvoj su opasnosti, Pilavije nekoliko puta uzvikne neka ga brani, ali ubrzo uzme sablju u ruke i bori se s ubojicama na hodniku.

U sobu utrči Esmihan sva unezvijerena pokušava uvjeriti muža da je vrijeme da pobjegnu, ali Sokolović ju grubo odbija i šalje u njene odaje. Pilavija ulazi u sobu, na nekoliko mjesta je posječen, ali uspio je poraziti svu trojicu. Uspjeli su prevariti stražu, rekli su da nose veziru uzvišenu poruku.

Pilavija pokušava smisliti plan za bijeg, ali Mehmed- paša je utihnuo. U sobu oholo i nadmoćno ulazi Sadudin s Hasanovom odsječenom glavom u ruci. Objavi mu da mu to šalje sultan kao poruku i upozorenje. Nekoliko strijela upereno je u Sokolovića i naređeno mu je da ne izlazi dok se konačna presuda ne donese. Mehmed se pokuša pozvati na zakon koje je iznad Sadudina i sultana, ali bezuspješno.

Pilavija je uznemiren jer su opkoljeni, pokušava smisliti način kako se obraniti i pobjeći, ali Sokolović zgranuto sjedi. Govori kako ga mogu ubiti, ali nikako ne mogu nanijeti štetu njegovu imenu i ugledu. Dobra djela koja je napravio; kuhinja za sirotinju, višegradska ćuprija, oslobođenje dvaju zatvorenika, to mu ne mogu oduzeti.

U sobu stiže Husrev- paša, snažan vojskovođa i dobar prijatelj Sokolovića. Došao ga je upozoriti i pomoći mu da pobjegne jer sultan neće odustati dok ovaj ne bude mrtav. Sokoloviću nije jasno odakle toliko srdžbe i mržnje prema njemu, a Husrev mu objašnjava kako ga sultan mrzi od djetinjstva. Sve stroge zahtjeve njegova oca provodio je Sokolović u njegovo ime. Mrzi ga jer je Mehmed od njega veći i sposobniji, baca sjenu na njegovu veličinu i vlast, a sultan to ne može podnijeti.

Husrev- paša moli prijatelja da odstupi jer sutra nitko od njegovih prijatelja, pa ni Esmihan neće moći ništa poduzeti kako bi ga spasili. Sokolović bijesno odbija, govori kako je spreman za nove sultanove ubojice, svjestan je da je sam, ali želi se boriti do kraja i otići sutra na Divan čuti svoju presudu. Pilaviji daje kutiju u kojoj je potpisana odluka kako mu se dodjeljuje Brankovina u Bosni kao nasljedno imanje te mu naredi da odmah krene.

Šesta scena

Radnja se odvija u Sali za sjednice carskog Divana. Soba je zamračena, osvijetljen je jedino Sokolović koji sjedi u stolici iz koje inače vodi sjednice, obučen u tamnu odoru. Glavu je naslonio na ruke, izgleda kao da spava.

Približava mu se Pilavije, izgleda kao privid sna. Sokolović mu viče kako još ima vremena pobjeći jer potjere još nisu počele. Priviđenje iščezne i pojavi se Dalkilič, naoružan i ponizan. Sokolovič viče kako je dobio što je tražio i naređuje Pilaviju da ga izvede van.
Iz mraka zatim izlazi Hamzevija i viče kako su to sve zablude. Govori Mehmedu kako ga mrtve hamzevije optužuju i iščezne. Sokolović doziva Hasana kako bi mu izdiktirao pismo. Sokoloviću se polako s leđa približava Sadudin i pokušava ga ugušiti. Bio je to san, vezir krikne i probudi se. Nalazi se u Sali za sjednice Divana, pokraj njega je defterdar, iza članova Divana su naoružani čauši.

Pokušali su nastaviti s dnevnim redom sjednica, ali sva pisma i spisi bili su kod sultana pa su primili dvojicu zatvorenika. Hamzevija klekne i načini pokret kao da će poljubiti vezirovu ruku, ali brzo izvuče nož i probode Sokolovića. Vijeće je u šoku, u prostoriju ulazi Sadudin i zatim sultan. Licemjerno se saginje nad Sokolovićem i počne s objavama kako je velikan, najveći državni činovnik ispustio dušu zbog čega cijeli dvor tuguje.

Analiza likova

vezir Sokolović – poslovan i odgovoran. Kad mu je život u opasnosti ne želi napustiti svoju poziciju jer smatra da time napušta cijelo carstvo kojemu je potreban kako bi funkcioniralo i bilo pod kontrolom. Pošten je i ponosan. Vrlo je razuman, spreman je poslušati one najpotrebitije i zatim im dodijeliti ono što traže. Pomalo je hladan prema svojoj ženi, prema njoj se odnosi više kao prema suputniku nego supruzi. Ima poseban odnos sa svojim tjelohraniteljem Pilavijem kojemu neizmjerno vjeruje i kojega poštuje. Nakon što se više nije mogao braniti od sultanovih napada pobrinuo se da Pilavije dobije imanje u Bosni kako bi mogao nastaviti živjeti u miru. Ponekad je silovit jer smatra kako je najvažniji red u carstvu i kako je potrebno poduzeti određene žrtve i kazniti neke pojedince kako bi vladao red i mir. Ostaje se boriti do samoga kraja iako je mogao pobjeći i pokušati živjeti u miru i slobodan od dvorskih intriga.

Pilavija – vjeran sluga, brine se o svom gospodaru danonoćno. U svakom je trenutku spreman žrtvovati sebe kako bi se pobrinuo za gospodarev život. Kada sumnja da su pokušali otrovati Sokolovića prvo on sam kuša hranu kako bi se uvjerio da je sigurno iako Sokolović naglašava da on to od njega ne očekuje i da nipošto nije plaćen za takve pothvate. Pilavije izrazito cijeni svog gospodara i navodi kako ga ne brani radi novca već njegovih uvjerenja po kojima živi i njegovih djela koja je učinio. Sposoban je ratnik i tjelohranitelj i uspijeva braniti svog gospodara sve do samoga kraja kada Hamzevija uspijeva podmetnuti nož i raniti Sokolovića. Iako mu je Sokolović gospodar s vremenom su razvili čvrsto prijateljstvo.

Derviš Sušić biografija

Derviš Sušić je bosanskohercegovački pripovjedač, dramatičar i romansijer. Rođen je u Vlasenici 3. srpnja 1925. godine, a umire u Sarajevu 1990. Školovao se za učitelja, neko vrijeme radio je u struci u Srebrenici i Tuzli. Nakon toga radi kao novinar Oslobođenja i Zadrugara te kao upravnik Narodne biblioteke u Tuzli. Neko vrijeme bio je postavljen za referenta za kulturu i narodno prosvjećivanje. Nakon toga imenovan je za savjetnika u Centralnom Komitetu SK BiH u Sarajevu.

Bio je vrlo plodan autor, tako da se unutar njegova opisa mogu pronaći raznovrsne teme koje portretiraju različita razdoblja s motivima iz daleke prošlosti, doba revolucije i poratna razdoblja.

Svoj stvaralački rad započinje romanima o Danilu, “Ja Danilo” i “Danilo u stavu mirno”. 1964. godine Ja danilo doživljava dramatizaciju i tako se okreće Sušićevo stvaralaštvo prema dijaloškim scenama. Uz dramu, bavi se i drugim žanrovima kao što su radio i televizijske drame, televizijski serijali.

Neka od prezentativnih djela su: “Ja, Danilo”, “Jesenji cvat”, “Veliki vezir”, “Baja i drugovi”, “Drugarica Historija”… U TV dramaturgiji istakao se djelima “Stijena i Bijeg”. Istakao se i scensko- muzičkim programom Cvijet za čovjekoljubje, koja je jedna od najznačajnijih poratnih tvorevina tog žanra.

U njegovim djelima naglašen kronološki princip prikazivanja osnovne radnje. Radnja se prikazuje tako da je dominantno oblikovanje dramskih lica i uspostavljanjem odnosa među njima.

Iako se bavio povijesnim temama u djelima kao što su “Veliki vezir”, “Posljednja ljubav Hasana Kaimije i Teferič”, piše i djela koja tematiziraju suvremenu problematiku. Neka od tih djela su “Ja, Danili”, “Ne čekajući Mijata”, “Jesenji cvat” i “Profesionalci”.